Osnovna škola Dore Pejačević Našice

Svjetski dan mentalnog zdravlja obilježava se u organizaciji Svjetske federacije za mentalno zdravlje (WFMH) od 1992. godine, 10. listopada svake godine.

Opći cilj ovog obilježavanja je podizanje svijesti o problemima mentalnog zdravlja u cijelom svijetu te mobiliziranje resursa za podršku mentalnom zdravlju.

Svjetski dan mentalnog zdravlja obilježava se u organizaciji Svjetske federacije za mentalno zdravlje (WFMH) od 1992. godine, 10. listopada svake godine.

Opći cilj ovog obilježavanja je podizanje svijesti o problemima mentalnog zdravlja u cijelom svijetu te mobiliziranje resursa za podršku mentalnom zdravlju.

 Pozitivne poruke mogu nam uljepšati dan.

MENTALNO ZDRAVLJE

Mentalno zdravlje je dio cjelokupnog zdravlja te ima veliki utjecaj na naše svakodnevno funkcioniranje u različitim životnim domenama (škola, obitelj, prijatelji, itd.).

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) definirala je mentalno zdravlje kao stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresom, može raditi produktivno i plodno te je sposoban pridonositi zajednici (WHO; 2001).

PSIHIČKE SMETNJE

Psihičke smetnjesu prolazna stanja emocionalne nelagode i/ili napetosti, najčešće uvjetovana okolinskim ili fiziološkim promjenama. Najčešće psihičke smetnje kod djece i mladih su: tjeskobnost, poremećaji ponašanja, teškoće učenja.

Kod psihičkog poremećaja, doživljavanje i ponašanje odstupa od uobičajenog, a samoj osobi i/ili njezinoj okolini, predstavlja smetnju i narušava funkcioniranje. Poremećaj može biti ograničenog trajanja i ne mora se manifestirati u svim segmentima života. Često je moguće da okolina ne primijeti postojanje poremećaja, jer osoba može na različite načine prikrivati teškoće, što je dodatno iscrpljuje. Psihički poremećaji nisu rijetke pojave, oni pogađaju značajan broj ljudi, npr. anksiozni poremećaji i poremećaji raspoloženja.

Psihičke se bolesti od psihičkih poremećaja razlikuju po dugotrajnosti i intenzitetu. One se očituju u gotovo svim aspektima funkcioniranja osobe i neovisne su o situacijama. Osoba pokazuje znakove trajno narušenog kognitivnog, emocionalnog i socijalnog funkcioniranja

Često imaju ponavljajući karakter, odnosno pogoršanja bolesti se smjenjuju s „mirnim “ razdobljima (tzv. remisijama). Primjer je shizofrenija, bolest koja pogađa mlade ljude i tijekom čijeg trajanja osoba nije u stanju zadovoljavati svoje uobičajene životne uloge. Psihičke poremećaje nije lagano, ako je uopće moguće razlikovati od psihičkih bolesti, jer nekada poremećaj može značajno onemogućiti funkcioniranje osobe, dok se pravilno liječena psihička bolest može tek diskretno očitovati.

Adolescencija i rano odraslo doba vrijeme je brojnih fizički i psihički promjena. Ovo je razdoblje obilježeno razvojem stavova i mišljenja o ljudima i okolini te traženjem sebe i svojega mjesta u svijetu koji se mijenja. Iako većina mladih osoba izađe iz adolescencije bez ozbiljnih poteškoća, značajan broj njih se ne može suočiti sa svim izazovima odrastanja. Kod njih se mogu javiti emocionalni problemi koji, ako se ne shvate ozbiljno, mogu imati posljedice za daljnje mentalno zdravlje.Podatci Svjetske zdravstvene organizacije naglašavaju da se 50 % svih mentalnih poremećaja pojavljuje do 14. godine, a anksiozni poremećaj već u razdoblju od 6. do 14. godine.U višim razredima osnovne škole, prema jednome istraživanju iz 2016. godine, povišene razine anksioznosti doživljava oko 17 % učenika, a psihosomatske simptome navodi 13 % učenika.Prema učestalosti pojavljivanja strahova na prvome su mjestu strahovi povezani sa školom i negativnim vrednovanjem u školskome okruženju (strah me odgovaranja pred cijelim razredom; bojim se da će mi se, ako nešto ne budem znao, svi rugati; bojim se da neću uspješno završiti ovaj razred), potom strah od visine, mraka, imaginarnih bića itd.U razrednome odjelu od  25 učenika njih 15 suočava se s različitim strahovima. Troje učenika strahove doživljava iznimno često (skoro uvijek), što im može otežati učenje, pisanje ispita ili odgovaranje te odnose s vršnjacima, učiteljima, nastavnicima i roditeljima.

Stres se najčešće određuje kao složeni skup reakcija nastao u situaciji potrebe za prilagodbom. On nastaje kad dijete/adolescent procijeni da neće moći udovoljiti okolini i/ili unutarnjim zahtjevima zato što ti zahtjevi nadilaze njegove mogućnosti.Stresorom ili izvorom stresa naziva se bilo koji tjelesni ili psihički događaj ili situacija koju pojedinac doživljava kao prijetnju, gubitak ili izazov. Stupanj stresnosti ovisi o procjeni pojedinca.Izloženost uobičajenim stresorima sastavni je dio odrastanja s kojim se djeca i mladi svakodnevno susreću.Uspješno rješavanje problema dovodi do učenja strategija i korištenja tim strategijama u budućnosti. Tim se procesom izgrađuje otpornost.

Podrškom i savjetima prijatelja, roditelja, učitelja ili drugih izvora (mediji) djeca i mladi uče strategije učinkovitoga suočavanja sa stresom i izgrađuju otpornost.Kad je stres s kojim se susrećemo velik ili su pak naši mehanizmi prilagodbe slabi, pojavljuju se PROBLEMI MENTALNOGA ZDRAVLJA.Prisutnost podrške odrasle osobe poput učitelja, roditelja, prijatelja ili susjeda ključni je čimbenik koji može pomoći mladima u rješavanju problema mentalnoga zdravlja. Ako mlada osoba pati i otežano funkcionira, uz podršku je potrebna stručna procjena kako se ne bi previdjela potreba za primjerenom stručnom pomoći i zbog toga kasnilo s potrebnim stručnim tretmanom/liječenjem.Ako mlada osoba pati i otežano funkcionira, podrška, iako potrebna, nije način na koji se liječi npr. depresivno dijete koje iskazuje i namjeru da izvrši suicid.Strategije usmjerene na jačanje socijalnih odnosa i povećanje podrške u školi imaju važnu ulogu u povećanju otpornosti, doprinose stvaranju osobne dobrobiti i mentalnoga zdravlja.

Kao što smo već objasnili, da bismo govorili o MENTALNOME POREMEĆAJU, trebaju se zadovoljiti međunarodno prepoznati dijagnostički kriteriji te mora biti prisutna znatnija i dugotrajnija poteškoća/poremećaj svakodnevnoga funkcioniranja. Mentalni poremećaji zahtijevaju psihijatrijsko liječenje i/ili psihoterapiju.

Da bi odrasli koji se brinu o djeci i mladima znali odrediti koja je razina pomoći i podrške potrebna, nužno je kritičko promišljanje o mentalno zdravstvenim potrebama djece i mladih. Da bi se prepoznalo što se događa, katkad je potrebno praćenje, promatranje, propitivanje i otkrivanje.

Većina se djece u dobi od 6 do 11 godina učinkovito nosi sa svojim strahovima, no 10 do 20 % djece školske dobi razvije određenu vrstu intenzivnoga straha s kojim se ne mogu nositi sami.Sve do dobi od 8 do 10 godina djeca nemaju razvijenu sposobnost pronalaženja rješenja za određene probleme i stresne situacije. Događa se da promjene kod djeteta kao reakcija na stres postanu tako jake i dugotrajne da dovedu do velike uznemirenosti, utječu na društvene odnose i na uspjeh u školi. Nadalje, postoje ponašanja koja mogu upućivati na neke smetnje u području mentalnoga zdravlja učenika. U tome su ključne značajke: JAČINA, UČESTALOST I TRAJANJE određenoga ponašanja.

Čimbenici koji djeluju na mentalno zdravlje djece i mladih mogu biti dvojaki: zaštitni i rizični, a djeluju na više razina. Zaštitni čimbenici pridonose zdravomu razvoju djeteta i sprječavaju nastanak ili pogoršanje poremećaja.

Tablica 1. Prikaz načina kako mogu pomoći stručni suradnici u školama s obzirom na svoje formalno obrazovanje

U zaštitu mentalnoga zdravlja djece i mladih važno je uključiti stručnjake izvan škole koji imaju potrebne stručne kompetencije i iskustvo pružanja primjerene stručne pomoći upravo djeci i mladima.

Tablica 2. Prikaz kako mogu pomoći stručnjaci za mentalno zdravlje djece i mladih izvan škola

Cilj je psihoterapije i savjetovanja osnažiti dijete ili mladu osobu razgovorom i različitim psihoterapijskim tehnikama, pomoći mu da se suoči s vlastitim problemom i pronađe primjerene odgovore i načine njihova rješavanja, a sve radi bolje funkcionalnosti, osobne cjelovitosti i osjećaja zadovoljstva i dobrobiti.

Savjetodavni proces obično traje kraće i orijentiran je na rješavanje problema, dok je psihoterapija uglavnom dugotrajnija i usmjerena na rješavanje uzroka nefunkcionalnoga ponašanja ili mišljenja radi postizanja dubljih promjena.

Podsjećamo, psihoterapija se određuje kao tretman problema emocionalne prirode psihološkim putem u kojemu se educirana osoba koristi stručnim postupcima radi uklanjanja, modificiranja ili ublažavanja jačine psihičkih simptoma/poteškoća.

Važno je imati na umu da je kod izbora tretmana za djecu i mlade najvažnije obratiti se stručnjacima koji usmjereno rade s djecom i mladima.

Ostali oblici pomoći i podrške

Psihološka prva pomoć ili prva pomoć u području mentalnoga zdravlja – može se odrediti kao pružanje razumijevanja i utjehe te, ako je potrebno, i praktične podrške (npr. pružanje informacija) i zadovoljavanje osnovnih potreba osobi u našemu bliskom okruženju koja pati, proživljava emocionalnu krizu ili je nedavno proživjela vrlo stresan događaj. Nije rezervirana samo za stručnjake. U širemu smislu podrazumijeva svaku inicijalnu, brzu, neposrednu i površinsku podršku.

• psihološka podrška – Pruža se razgovorom i slušanjem, pri čemu se osobi prilazi na nepristran i podržavajući način pomažući mu da prepozna i razumije svoje osjećaje i ponašanje. Psihološku podršku mogu pružati osobe koje po svojemu zanimanju spadaju u tzv. pomagačke struke odnosno stručnjaci za mentalno zdravlje. Pružanjem podrške može se spriječiti da se patnja (npr. tuga) razvije u nešto teže (npr. u depresiju).
• psihološko savjetovanje – To je proces psihičkoga osnaživanja osobe koja se suočava s problemima s kojima se teško sama nosi. Provodi se radi postupnoga prevladavanja problema i postizanja većega životnog zadovoljstva.
• psihoedukacija – Riječ je o edukaciji npr. djeteta i roditelja/skrbnika o smetnjama, njihovim posljedicama i da što bolje razumiju svoju teškoću i da se što bolje nose s njom, njezinim posljedicama na svakodnevno funkcioniranje i mogućnostima prevladavanja problema. Može biti dio psihološke podrške, savjetovanja i drugih oblika stručne pomoći.
• grupe za pružanje podrške - Pružaju mjesto za razgovor, slušanje i učenje od drugih u sličnoj situaciji. Temelje se na praksi uzajamne pomoći, emocionalne podrške, razmjene informacija i iskustava.
• psihijatrijsko liječenje – Djeca i mladi upućuju se dječjemu i adolescentnomu psihijatru. On utvrđuje vrstu i težinu mentalnih poremećaja u djece i mladih te daje preporuke za terapiju/liječenje. U većini slučajeva liječenje se provodi psihoterapijom prilagođenom dobi djeteta i vrsti i težini poremećaja te je usmjereno na funkcionalni oporavak mlade osobe. To ne uključuje samo smanjenje ili potpuni nestanak simptoma mentalnoga poremećaja nego i funkcioniranje osobe u različitim ulogama i sredinama primjereno dobi (školsko, vršnjačko, obiteljsko). Terapijski proces odnosi se na primjenu i drugih terapijskih metoda (socioterapija, tretman psihologa, defektološki tretman, radno-okupacijska terapija). Ako je u djeteta riječ o težemu mentalnom poremećaju, katkad je potrebno primijeniti i lijekove. Primjerice, za oporavak od depresije najučinkovitiji su lijekovi u kombinaciji sa psihoterapijom. Liječenje može obuhvaćati ambulantno liječenje, liječenje u dnevnoj bolnici ili bolničko liječenje.

Iznimno je važno prepoznati poteškoće mentalnoga zdravlja djece i mladih što ranije kako bi se spriječilo pogoršanje u kasnijoj dobi ili kako bi, bez obzira na poteškoće, uz stručnu pomoć i vodstvo bili dobrog mentalnog zdravlja.